HL7 je standard za integraciju i razmjenu podataka s ostalim informacijskim sistemima u zdravstvu.

HL7 ?

Health Level 7 (HL7) je jedna od nekoliko organizacija koja razvija standarde (SDO – Standards Developing Organization) na polju zdravstva  pridruženih ANSI-ju (The American National Standards Institute).

HL7 pokriva područje kliničkih i administrativnih podataka za koje razvija standarde za razmjenu tih podataka između svih ustanova i područja rada zdravstva.

“Nivo 7” se odnosi na najviši nivo OSI (Open Systems Interconnection) referentnog komunikacijskog modela, koji je standardizirao ISO (International Standards Organization) – aplikacijski nivo. Aplikacijski nivo pokriva definiciju razmijenjenih podataka, vremensko usklađivanje razmjene i način obavještavanja određenih grešaka aplikaciji.

HL7 pokriva i široki spektar podataka administracije pacijenata (registracija,prijem, otpust, transfer,), računovodstvenih podataka te kliničkih podataka (laboratorijske pretrage, radiološke pretrage i izvještaji). Format same poruke se temelji na ANSI X.12 i UN/EDIFACT formatima.

HL7 se značajno razvio u posljednjih 15 godina, dok su se u praktičnoj upotrebi danas značajno raširile verzije od 2.2 (1994.) pa naviše. Od 1996. godine HL7 radi na novoj generaciji standarda poznatog kao verzija 3. Nova verzija se razlikuje od starijih po tome što se temelji na takozvanom referentnom informacijskom modelu (RIM – The Reference Information Model).
Ciljevi postavljeni pred HL7:

  • definicija formata poruka i protokola za razmjenu podataka između informacijskih sistema u zdravstvu,
  • standardizacija tih formata i samim tim ujednačavanje sučelja,
  • minimiziranje broja sučelja,
  • smanjenje vremena same implementacija sučelja (60 do 80%),
  • povećavanje učinkovitosti prilikom komunikacije,
  • definicija smjernica za specifikaciju sučelja pri razmjeni podataka između zainteresiranih stranaka,
  • postaviti međunarodni standard.

HL7 standardizira:

  • strukturu poruke (abstract mes-sage definition),
  • reprezentaciju poruke (encoding),
  • događaje okidanja (triggering events).

Struktura i reprezentacija poruke

Poruka je najmanja jedinica za prijenos i sastoji se od segmenata. Poruka započinje sa zaglavljem (MSH – Message Header Segment). MSH sadrži vrstu poruke i događaj koji je uzrok poruci (triggering event). U osnovi postoje dvije vrste poruka: prva, transakcija (update), koja predstavlja rezultat okidanja (događaja), primjerice prijem pacijenta što dovodi do transakcije (insert ili update u bazu podataka); druga, upit (query), koja predstavlja upit na neki sustav (ne nužno bazu), a rezultat su traženi podaci. Temelji se na request/response modelu razmjena poruka.

Segment je uređeni slijed polja. Polja mogu biti obvezna i opcionalna ili se mogu ponavljati više puta. Segmenti su jasno odijeljeni s prva tri znaka, takozvani identifikatori segmenta. Odvajanje segmenata se postiže za tu namjenu definiranim delimiterima.

Svi segmenti čiji identifikatori započinju s velikim slovom Z rezervirani su za poruke koje su specifične za neko područje. Na taj način se postiže lokalizacija i mogućnost definiranja novih segmenata potrebnih za neko usko područje primjene koje nije definirano normom. Iako ga propisuje sam HL7, u svojoj jezgri (originalnoj definiciji) ne sadrži niti jedan takav segment.

Polja su građevne jedinice segmenata. Ona su unutar segmenata odvojena posebno definiranim delimiterima. Polja mogu biti varijabilne duljine i za svako polje je definirana vrsta podatka, na primjer string, vrijednost, datum itd. Polja mogu biti obavezna ili opcionalna, a pojedinačna polja se mogu ponavljati. Polja se određuju uz pomoć rječnika podataka, a mogu se dalje podijeliti na ona koja se sastoje od više komponenata.
Element podatka je najmanja građevna jedinica poruke.

Novosti